Marija Gorica

Župa Marija Gorica

Župna crkva Blažene Djevice Marije Od Pohođenja

Crkva Blažene Djevice Marije od Pohođenja nakon uređenja

Dolaskom franjevaca iz franjevačke provincije "Bosne Croatie" na Svete Gorice (kasnije Marija Gorica) crkva u Mariji Gorici zajedno sa samostanom građena je 1517. - 1527. Bila je posvećena Sv. Petru Apostolu. Početkom sedamnaestog stoljeća franjevci su nastojali crkvu u Sv. Gorici učiniti proštenjarskom jer se u njoj štovala Blažena Djevica MArija od Pohođenja, zbog čudotvornog kipa Gospe koji je samostanskoj crkvi darovao biskup prebjegao iz Bosne. Franjevci su u tu svrhu već 1616. obnavljali i proširivali samostan, ali tek 1682., posvetom zagrebačkog biskupa Martina Borkovića promijenili su nebeskog zaštitnika crkve. Umjesto crkve Svetog Petra samostanska crkva postala je crkvom Blažene Djevice Marije od pohođenja. U to vrijeme mijenja se i naziv samog mjesta; iz naziva Sveta Gorica, po novom imenu crkve, u ime Marija Gorica.

Grob Martina Mogorića

Samostan Marija Gorica u drugoj polovini 18. stoljeća.
Bakrorez Kaupertza iz Graza u župnom uredu.

     Gradnja novog samostana započela je 1733., a nova barokna crkva građena je 1754. - 1758. Unutrašnjost crkve bila je uređena i namještena već do 1761.
     Iste godine 12. srpnja novu baroknu crkvu posvetio je biskup Stjepan Putz. Car Josip II, sin Marije Terezije uplitao se u upravu srkve o izdavao odredbe kojima je uništio redovničko školstvo i uzrokovao uništenje vrijednih knjiga dokinutih samostana.
     Tako je 1786. ukinut i franjevački red u Mariji Gorici, te je po knjizi "Mjestopis" biskupa Maksimilijana Vrhovca 1789. osnovana nova župa Marija Gorica, a franjevci su ostali još četrdeset godina, kada je s posljednjim franjevcem dotrajao i samostan stradao u požaru, pa je nakon toga srušen.
     Novi župni dvor bio je izgrađen 1837.
     Rušenjem franjevačkog samostana koji se nalazio sa sjeverne strane crkve, crkva je ostala osamljena jednobrodna građevina s prezidanom sakristijom sa sjevera i visokim tornjem s južne strane. Dužina crkve s vanjske strane iznosi 23m, a pročelje zajedno s tornjem široko je 14,30m. Toranj je trokatni, tlocrtnih dimenzija 4x5m, a visok je 41m. Crkva ima dva prozora na južnom zidu svetišta i dva prozora na južnom zidu lađe, dok su na fasadnom zidu pročelja dva manja prozora uz velika ulazna vrata i tri velika prozora na fasadnom zidu kora. Sakristija ima dva prozora na zapadnom zidum ulazna vrata sa sjevera te izlazna vrata u svetište crkve. Fasada je uglavnom ravna ploha žuto obojena, ukrašena bijelim rubovima. Dakle, crkva Majke Božje od Pohođenja u današnjem obliku postoji od sredine 18. stoljeća. Njezin namještaj u cijelosti je sačuvan i sadržajno vrlo vrijedan. Crkva ima veliki glavni oltar u svetištu i četiri pokrajnja oltara u lađi, te mali oltar u prizemnom prostoru tornja.

Unutrašnjost crkve Sv. Marije od Pohoda

Glavni oltar

Mramorni glavni oltar smješten je uz zapadni zid svetišta. Djelo je kipara Francesca Bensa iz Gorizie kraj Trsta. Prema sačuvanom vlastoručnom zapisu kipara oltar je naručio vlastelin Ivan Rauch 28. veljače 1757. U mramornom glavnom oltaru nalazi se svetohranište i niša iznad svetohraništa gdje je smješten kip Majke Božje. Uz sam oltar obostrano su oblikovani stupovi na koje su smješteni kipovi oltara. Na desnom stupu je Sveti Franjo Asiški, a na lijevom stoji Sveti Ivan Nepomuk. Na zidu iza glavnog oltara naslikana je freska koja dopunjuje i povećava sam oltar.

Pokrajnji oltari

Sva četiri pokrajnja oltara koji se nalaze s lijeve i desne strane crkvene lađe, a također i mali oltar u prizemlju tornja izrađeni su od drva. Imaju veliku umjetničku vrijednost. Vjerojatno su ih izradili braća franjevci, jer je provincija u to vrijeme imala vrsne umjetnike. Oltari su uglavnom zavjetni dar plemića koji su živjeli u bližoj okolici crkve.

Gotička Madona u marijagoričkoj crkvi

Nakon pomno provedenih analiza naša priznata kulturna radnica dr. Anđela Horvat zaključila je da izrada kipa Bogorodice koja se nalazi u Mariji Gorici datira njegdje oko 1430., kad je trajanje stilskih osobina mekog stila na izmaku. Prema pisanju P. Greiderera kip Majke Božje donio je biskup Franjevac iz Bosne protjeran od Turaka. Kroz cijelo vrijeme dok su franjevci boravili u Mariji Gorici kip Majke Božje bio je štovan kao čudotvoran. "Kip je izrađen od lakog čvrstog lipovog drva, a visok je 80cm. Kip je izgubio boje prvotnog fasunga, koji se oljuštio, a vide se ostaci bijele podloge. Inkarnat lica je ružičast, oči su plave, takve je boje i plašt." (a. Horvat, "Tri gotičke franjevačke Madone selice", Peristil br. 20, Zagreb 1977, str. 13). Važno je istaknuti da je i u Mariji Gorici kao i u svim prošteništima u sjevernoj Hrvatskoj kip Gospe od Pohođenja također zaodjeven s okrunjenom glavom i žezlom u ruci. Kip djeteta Isusa koji je u kompoziciji s likom Bogorodice istovjetno je ukrašen.

Propovjedaonica

Među lijepim baroknim inventarom posebno se ističe propovjedaonica. Postavljena je 1862., a dar je đakovačkog biskupa Čolnića. Izrađena je osobitim bogatstvom slikarskog i kiparskog ukrasa, bujnim ornamentima i kvalitetnom izradom koja odaje vrsnog majstora.

Orgulje

     U lijepo oblikovano barokno kučište na pročelju kora smještene su orgulje. Kvalitetnog su zvuka s vrlo širokom mogućnošću glazbenog izraza. Imaju 14 registara, dva manuala i pedal. Tih 14 registara ostvaruje 649 svirala, od toga kovanih svirala ima 349, a drvenih 277. Orgulje je izradio majstor Ivan Juraj Eisl, godine 1759.

Ispovijedaonice

     Među dobro uščuvanim namještajem crkve treba posebno spomenuti ispovijedaonice. Ima ih četiri. Izvorne su, vrlo prikladno oblikovane za ispovjednike i pokornike. Ispovijedaonice također svjedoče da se u vrijeme franjevaca mnogo ispovijedalo i da je u Mariji Gorici bilo značajno proštenište.

Križni put

     Slike križnog puta naslikane su na platnu 55x74cm. Uokvirene su u tamno obojene rame, profilirane. Na njihovoj gornjoj strani izrezbarena je ukrasna daščica, na kojoj se u ovalu rimskim brojkama nalazi označena postaja. Na prvoj postaji je Pilat prikazan kao turski sudac, također i vojnici na slikama križnog puta ikonografski simboliziraju turske osvajače.

Tron Blažene Djevice Marije

     Simbolizira Bogorodicu kao kraljicu. "Na baroknom postamentu s malim anđelima lučonošama, pod rokoko prozračnim dekoriranim baldahinom, volutaste konstrukcije, sjedi Majka Božja s djetetom Isusom s krunom na glavi, obučena je u noviju odjeću. Postolje se na procesijama nosi s pomoću dvije motke." (Đurđica Cvitanović, kaj o.c.str.85).

     Ovim kratkim crtama opisani inventar crkve vrlo zorno prikazuje da je crkva u Mariji Gorici umjetnički bogato opremljeno zdanje, mjesto kontemplacije, koje ujedno ljudskim kreativnim nabojem bilježi duh baroknog likovnog stvaralaštva u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Franjo Haramina