| |
|
|
 |
| O
općini |
|
| Geografski
položaj općine Marije Gorice |
 |
Općina Marija Gorica nalazi se na sjeverozapadnom dijelu
Hrvatske i sastavni je dio Zagrebačke županije. Pretežno
je brdovito područje. Manji nizinski predio općine sa
zapadne strane izlazi na rijeku Sutlu, koja ujedno označava
graničnu liniju između Hrvatske i Slovenije. Na jugoistočnoj
strani općina graniči s općinom Brdovec, sjeveroistočno
s općinom Pušća, a sjeverno s općinom Dubravica. Najviše
geografske točke cijelog tog područja su brdo Kipišće,
čija je nadmorska visina 312 m, te Lipa 297 m. Značajno
je i brdo Sveti Križ s nadmorskom visinom od 310 m. To
je tzv. Svetokriški vidikovac s kojeg se ako gledamo prema
jugu, proteže pogled preko Savske doline na Samoborsko
i Žumberačko gorje sve do grada Velike Gorice. Na istoku
svojim impozantnim izgledom dominira Medvednica, a na
sjeveru pogled doseže sve do Maceljskog gorja. Okrenemo
li se prema zapadu, onda se pred nama prostire slovenska
dolina rijeke Sutle i Save, grad Brežice, Krško, te Slovensko
gorje, a vidik dosiže sve do snježnih vrhova Alpa.
Geografski položaj Općine Marija Gorica
Općinu Marija Gorica čine: središnje naselje Marija Gorica,
kao administrativno, kulturno, duhovno i turističko središte,
zatim Kraj Donji, Bijela Gorica, Kraj Gornji, Žlebec,
Oplaznik, Celine, Hrastina, Trstenik i Sv. Križ. Ta su
sela smještena, svako na svoj način, u prekrasnom prirodnom
krajoliku. Sve ukupno u općini Mariji Gorici živi oko
2500 stanovnika.
Cestovno i željeznički je povezana s gradom Zagrebom od
kojeg je udaljena 26 km. Glavne ceste i žile kucavice
općine su: cesta koja vodi od Zaprešića do dvorca Januševec,
sjeverno preko Trstenika do Marije Gorice i cesta koja
od graničnog prijelaza Harmica, dolinom Sutle, vodi prema
Klanjcu, te tako spaja Kraj Donji, Bijelu Goricu i Kraj
Gornji s poprečnim cestama prema Mariji Gorici.
Orijentaciona karta zagrebačke okolice s
Marijom Goricom
|
|
|
 |
| |
|
| |
 |
copyright: Marija Gorica, Hrvatska. Sva
prava pridržana.
design & održavanje: studio
Vemax, Zagreb 2002. |
|
|
|